Bauk zvan testiranje na životinjama

logo

Danas je in biti osviješten o problemima i pravima životinja koje se koriste u svrhu znanstvenih i primijenjenih istraživanja. Ipak, koliko ljudi zapravo zna kakva jesu prava istraživanja, a ne ono što javnost vidi, preuveličane fotografije, kampanje i prosvjedi po ulicama? Koliko ljudi misli da je sve što nije na cruelty free listi dobiveno teškim patnjama i žrtvovanjem životinja? Vrlo malo. Mislim da je vrijeme da se donese i ona druga strana priče.

cartoon

I sad se možda pitate zašto ja to uopće pričam? Kao budući znanstvenik, a trenutno studentica studija koji ima direktnog doticaja s time, moram ustati i reći da se previše toga napuhuje. Kako jedan običan student zna išta o “okrutnim” istraživanjima koje nije nikad ni vidio? Stvar je daleko od toga. Znam o čemu pričam jer sam upisala kolegij koji se tiče toga i prošla vježbe koje se koriste pri edukaciji osoblja koje će nakon toga raditi u laboratoriju sa životinjama. I položila sam taj ispit s najvišom ocjenom. I sama sam bila u uvjerenju kako su istraživanja ful okrutna i da životinje ne znam koliko pate i da su ljudi preokrutni. Čak sam prije nekoliko godina pogledala one famozne PETA-ine videe, koji su me u jednom trenutku i rasplakali. Eh, a onda čovjek dobije drugu stranu priče, onu kojom se ne paradira u javnosti. Zato vam donosim u cijelosti pismo dr. Williama Talmana, američkog znanstvenika koji se osvrnuo na prijedlog zabrane eskperimenata na životinjama, i to je prilično oširno obuhvatio tu problematiku. Moram reći da se slažem s njim, pogotovo na onom dijelu neka se cruelty free ljudi, da se tako izrazim, slobodno prvi jave da isprobaju nešto novo na sebi, nešto što nije prethodno testirano je li uopće zdravo, alergeno, kancerogeno, neurotoksično… You get the point. I znam da je ova tema iznimno nezahvalna za pisanje i da vjerojatno riskiram javni linč i drvlje i kamenje, ali ipak pročitajte Talmanovo pismo i razmislite prije nego skočite.

image_2_98

Nek’ se vidi da i Hrvati prosjeduju – čak njih 9.

Pretpostavljam da većina ljudi ne shvaća kako svoje zdravlje, pa čak i živote, duguju istraživanjima provedenima na životinjama. Organizacije za “prava životinja” zahtijevaju – prema onome kako se izjašnjavaju – ukidanje svih takvih istraživanja. Neki će lažno tvrditi da učinkovite terapije za ljudske bolesti ne mogu proizaći iz istraživanja na životinjama te da većina životinja korištenih u istraživanjima nije zaštićena zakonom. S obzirom na njihove navedene ciljeve, prihvaćanje takvih izjava zdravo za gotovo bilo bi kao da kupujemo rabljeni automobil na temelju reklame, ne provjerivši “što se nalazi ispod haube”.

Za razliku od tvrdnji da ništa medicinski korisno nije proisteklo iz istraživanja na životinjama, američka državna služba za zdravstvo U.S. Public Health Service izjavila je 1994. godine da je “gotovo svako medicinsko dostignuće prošloga stoljeća izravno ili neizravno bilo ovisno o istraživanju na životinjama.” Nadalje, valja imati na umu da je tijekom posljednjih četrdeset godina samo jedna Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu bila dodijeljena za fundamentalna otkrića koja se nisu temeljila na istraživanju na životinjama. Znanja stečena kao rezultat otkrića vrijednih Nobelove nagrade utrla su put daljnjim otkrićima, a posljedično tome i novim terapijama i lijekovima. Brzi pogled na popis Nobelovih nagrada za područja fiziologije i medicine ne samo da govori o vitalnoj ulozi životinja u biomedicinskim istraživanjima, nego i o utjecaju kojega su ta istraživanja imala na čovječanstvo. Čak i kad se radi o fundamentalnim, revolucionarnim otkrićima, važan doprinos životinja u tim istraživanjima ne završava otkrićem i nije ograničen na jednu od aplikacija povezanih s bolesti. Naprotiv, prvo otkriće često pokreće nova otkrića s drugim kliničkim aplikacijama.

Istina je da rezultate dobivene u istraživanjima na životinjama moramo oprezno primjenjivati na ljude. Ta je potreba prepoznata u propisima koji nalažu da se za testiranje novih lijekova mora koristiti više od jedne životinjske vrste prije nego što će se početi primjenjivati na ljude. Ponekad oni koji žele zabraniti korištenje životinja u istraživanjima tvrde da bi nove terapije trebalo testirati na ljudima, a ne na životinjama. Stvarno! Jesu li oni spremni volontirati? Čak i kad bi bili, čak i ako su neki prisiljeni na to (recimo zarobljenici ili pacijenti u terminalnoj fazi bolesti), želimo li doista usmjeriti naše društvo u tom pravcu? Treba li vrijednost pridodanu čovjeku rangirati prema kriterijima koje postavlja netko drugi, tako se da oni na nižemu rangu mogu podvrgnuti neprovjerenim terapijama? Trebamo odbaciti svaki od prijedloga koji vode takvoj vrsti društva.

Nemojte misliti da su razvoj lijekova ili testiranje potencijalnih lijekova jedina vrijednost koja dolazi od istraživanja u kojima se koriste životinje. Zapravo, proučavanje živih bića omogućava znanstvenicima da nauče kako funkcioniraju živi sustavi. Nova saznanja često proširuju naše razumijevanje ljudske fiziologije. Mnogo je slojeva nužnih za razumijevanje. Ti slojevi se kreću od onoga što je poznato kao “razina sustava”, gdje znanstvenici istražuju sustav tijela u cjelini i kako ono funkcionira na integrirani način, pa sve do stanične i kemijske razine. Ono što je naučeno u eksperimentiranju na životinjama, bilo da se radi o štakorima, mačkama, psima ili nekoj drugoj vrsti, izravno je preneseno na razumijevanje ljudske fiziologije i liječenje brojnih bolesti. Transfer znanja na ljude moguć je zbog toga što su se, tijekom evolucije, one funkcije koje su najbolje prilagodile živa bića njihovim okruženjima, održale i općenito evoluirale u smislu boljega funkcioniranja.

Važno je shvatiti da istraživanja na životinjama nisu rađena samo radi razvijanja medicinskih terapija kod ljudi i ne vode samo u tom smjeru. Dapače, iz takvih studija također proizlaze i terapije za druge životinje. Sjetimo se, primjerice, da je povratak sposobnosti hodanja u paraliziranih pasa rezultat istraživanja provedenoga na glodavcima i psima. Implikacije za ljude su velike, ali je jasno da su velike i za životinje s ozljedama kralježnice. To valja imati na umu kada se govori da terapije ne bi trebale biti testirane na životinjama. Moramo shvatiti jedno – kada bi sva testiranja radili na ljudima, i naši bi kućni ljubimci izgubili koristi od nekih lijekova čija upotrebljivost nije otkrivena kod ljudi. Nadalje, životinje liječene lijekovima koji su bili testirani samo na ljudima mogle bi uginuti od nuspojava do kojih nije došlo kod ljudskih ispitanika. Primjerice, premda je aspirin općenito siguran za ljude, metabolizam mačaka se razlikuje od ljudskoga. Budući da metabolizam mačke ne može očistiti tijelo od aspirina, ona bi vrlo lako mogla uginuti od toga ili sličnoga lijeka, makar koliko on bio dobroćudan.

Studije na životinjama pomažu i kod odgovaranja na pitanje hoće li nove terapije biti sigurne za ljude. Je li poznavanje sigurnosti samo po sebi prenosivo bez ispitivanja na drugim vrstama? U prvo vrijeme možda i nije, ali kada otkrijemo da se rezultati ne mogu prenijeti na ljude često se zapitamo “zašto”, što pak vodi prema boljemu razumijevanju funkcioniranja ljudskoga tijela. Apsolutno je potrebno testirati sigurnost na životinjama, ali moramo obratiti pozornost na rezultate takvih studija. Potreba za oprezom naglašena je zbog događaja koji su se zbili 1950-ih i 1960-ih godina s lijekom talidomid, koji se koristio za liječenje mučnine tijekom trudnoće. Međutim, utvrđeno je da on dovodi do strahovitih deformacija udova (phocomelia) kod beba rođenih od žena koje su koristile taj lijek. Oni koji vas uvjeravaju kako istraživanja na životinjama nisu valjana i ukazuju na neuspjeh takvoga istraživanja prilikom otkrivanja phocomelie zaboravljaju reći da su istraživanja na pokusnim životinjama pokazala rizik od phocomelie kad je istraživanje bilo u cijelosti provedeno. Lijek se propisivao trudnicama prije nego što je bio testiran na trudnim životinjama. Kada se čuju vapaji onih koji se protive korištenju životinja u istraživanjima za ukidanje takvih ispitivanja sigurnosti, treba znati da u ovome slučaju talidomid nije odobrila američka agencija Food and Drug Administration, za uporabu u Sjedinjenim Državama jer je utvrđeno da nije učinjeno dovoljno eksperimentalnoga testiranja na životinjama kojima bi se opravdalo odobrenje toga lijeka. Žene u SAD-u, čija su djeca imala posljedice od njihovoga uzimanja talidomida, taj su lijek nabavljale izvan SAD-a. Stoga tvrditi da se u ovome slučaju ništa nije naučilo iz istraživanja na životinjama, zapravo predstavlja najbolji primjer revizionizma povijesti.

Zaslužuju li zaštitu životinje koje se koriste za istraživanja? Zaslužuju, i dobivaju ju. Američka vlada određuje stroge standarde za skrb o tim životinjama. Kada znanstvenici traže sredstva od Nacionalnoga instituta za zdravlje (NIH), u zahtjevu moraju vrlo jasno navesti za što će se životinje koristiti, zašto se u tome istraživanju ne može koristiti zamjena za životinje, na koji će se način pobrinuti da životinjama smanje ili eliminiraju bol ili patnju koju one mogu doživjeti kao rezultat istraživanja, kako je utvrđen broj životinja koje će se koristiti te da se u istraživanju ne ponavlja nešto što je već ranije istraženo i utvrđeno. Ako podnositelj zahtjeva za financiranje ne uspije odgovoriti na ta pitanja, njegovo istraživanje neće biti financirano, bez obzira koliko bi to moglo biti važno za znanost, dok ne osigura pravilnu skrb i ispravno korištenje životinja za istraživanje.

Postoje brojni načini kojima američki savezni zakoni i propisi štite životinje. Kada oni koji se protive korištenju životinja u istraživanjima govore da 95% svih životinja koje se koriste u istraživanju ne spada pod zaštitu američkoga Zakona o dobrobiti životinja (AWA), tada oni govore djelomičnu istinu koja dovodi u zabludu. Istina je da većina životinja korištenih u istraživanju nije obuhvaćena zakonom AWA, koji ne pokriva korištenje štakora, miševa i ptica te da velika većina modernih istraživanja uključuje miševe. Međutim, ono što oni ne govore jest da je upotreba tih vrsta, koje nisu obuhvaćene zakonom AWA, zapravo zaštićena Politikom o skrbi za ljude i korištenju laboratorijskih životinja američke državne službe za javno zdravlje U.S. Public Health Service (PHS), koja se primjenjuje kada ona financira istraživanje. Nadalje, većina istraživačkih institucija i sveučilišta dobrovoljno ima grupu za nadzor, tj. udrugu za procjenu i akreditaciju laboratorijskih životinja Association for Assessment and Accreditation of Laboratory Animal Care International (AAALAC), koja redovito pregledava njihove objekte kako bi se osiguralo da korištenje svih životinja bude u skladu sa saveznim zakonima i propisima.

Može li se životinje zlostavljati u istraživačkim laboratorijima? Da, to se može dogoditi kao što se može dogoditi u bilo kojoj situaciji, ali kao što je opisano gore, doneseni su jaki zakoni i institucionalne politike kako bi se spriječilo zlostavljanje. Kako su neke priče o “zlostavljanju” životinja izašle na vidjelo? Poznato je da su borci za prava životinja mjesecima promatrali prakse istraživanja na životinjama kao prikriveni špijuni samo kako bi mogli napraviti film da se uvjeri javnost da je znanost koja koristi životinje zlo, pri čemu su dopuštali da životinje trpe ono za što oni tvrde da je ponašanje manje od optimalne skrbi za životinje. Razmislite malo o tome: ako ste zabrinuti za dobrobit životinja kao što sam i ja, i kao što je svaki znanstvenik kojega znam, ne biste li učinili sve što je u vašoj moći kako biste zaštitili te životinje u trenutku kada vidite da se prema njima netko nehumano ponaša? Sigurno biste htjeli to učiniti. Ako ste vidjeli praksu koju je potrebno ispraviti, ne biste li nešto učinili što je brže moguće kako bi se usvojile najbolje prakse? Opet, naravno da biste to učinili.

Zar se također ne čini neprimjerenim da se neki, koji propovijedaju toliku brigu za živote životinja tako malo brinu za ljudske živote da bi bili kadri ugroziti život znanstvenika čiji je cilj otkriti lijek za ljude? To je upravo ono što se sve češće događa. Samo prošli mjesec, ovaj put u Čileu, članovi udruge Animal Liberation Front preuzeli su odgovornost za postavljanje bombi u automobile znanstvenika koji su došli na skup u toj zemlji. To se dogodilo u Čileu, ali postoji prijetnja i u SAD-u. U Kaliforniji, znanstvenici na sveučilištu UCLA, kao i njihovi susjedi, izloženi su prijetnjama i Molotovljevim koktelima. Jedan Molotovljev koktel namijenjen znanstveniku završio je na trijemu bezazlene starije susjede koja je srećom izbjegla ozbiljnije ozljede.

Traže li svi članovi udruga za prava životinja da se ozlijedi znanstvenike? Naravno da ne! Gaje li svi članovi udruga za prava životinja iracionalna uvjerenja o uporabi životinja u istraživanju? Opet, naravno da ne! Po istoj logici, rijetki slučajevi zlostavljanja životinja u istraživačkim laboratorijima ne znače da znanstvenici u cjelini ne mare za dobrobit svojih životinja. Ništa ne može biti dalje od istine! Većina znanstvenika je, zapravo, milosrdna i želi osigurati optimalnu skrb za životinje koje koriste u istraživanju. Oni znaju i da je briga o tim životinjama kritična varijabla u rezultatima njihovih istraživanja. Stoga, vjerodostojno tumačenje njihovih istraživanja ovisi o kontroli te varijable.

Dakle, o ovome trebate vi sami odlučiti. Podržava li ovaj kratki pregled ideju da je korištenje životinja u istraživanju loše? Bi li nam bilo bolje da je upotreba svih životinja bila zabranjena u istraživanju? Ako je vaš odgovor na ova pitanja “da”, onda budite svjesni da biste izabrali svijet bez terapija ili lijekova za bolesti kao što su HIV/AIDS, srčani udar, moždani udar, Parkinsonova bolest, dječja paraliza, hepatitis, šećerna bolest, tetanus, boginje, tuberkuloza, upala pluća, reumatska groznica, i tako dalje, i tako dalje. To nije svijet koji bismo trebali prihvatiti.

 

Jacqueline Traide's performance art for Lush

protest-tactics-lush-humane-society-stop-animal-testing-creative-campaign-

Lushova potresna javna kampanja izvedena na londonskim ulicama

Dobro, ovo jest tema o kojoj se da diskutirati i ići u digresije i peripetije u plus beskonačno, no poanta je posta bila da se obrani već ocrnjen ugled znanstvenika i njihovih istraživanja. In vivo rezultati su potrebni jer in vitro ne možemo dobiti točne rezultate, ne pogotovo kada se radi o imunologiji, alergijskim reakcijama i tako dalje. Osobno mi je tako svejedno kad kupujem kozmetiku je li testirana ili nije, makar mi je draže znati da je ono što plaćam i koristim provjereno i sigurno. Now you may call me selfish, but then again, ponovno pročitajte pismo. I da istaknem jednu stvar – i sama sam veliki ljubitelj životinja, don’t get me wrong, no ipak postoje neke stvari koje se trebaju postaviti kao prioriteti, pogotovo ako će dobit i znanje nadmašiti “utrošak” (loše izraženo, znam, no sjetite se silnih dostignuća u zdravstvu, znanosti i medicini.) I pitam se zašto nisu svi cruelty free ljudi istovremeno i vegani, ako im je već toliko stalo do životinja? No to je već tema nekog drugog posta.

I dalje sumnjate u opravdanost? To ostavljam vama na procjenu.

Izvor

Oglasi

11 thoughts on “Bauk zvan testiranje na životinjama

  1. iako jako volim životinje, slažem se da je potrebno testirati lijekove i provjeriti njihovu potencijalnu štetnost prije uporabe na ljudima. i da, slažem se i s tim da to nije fer prema životinjama koje se ne mogu braniti, i da nije u redu nanositi drugom živom biću patnju, ali to je, nažalost, realnost. i za sad nemamo drugu opciju. nadam se da ćemo jednom u budućnosti imati, ali do tada, smatram da je ovo nužno zlo. toliko od mene =P

  2. Potpuno se slažem…. znam da će ovaj tvoj post izazvati negodovoanje među curama koje podržavaju cruelty free proizvode ali smatram da svaka cura ima pravo izbora i samo si iznijela svoje mišljenje s kojima se neki mogu a neki ne moraju slagati, ali bi ga svi trebali prihvatiti…..
    i sama volim životinje i nadam se da će jednog dana naučnici naći neko sretnije rješenje za testiranje proizvoda prije nego se stave u prodaju….

  3. ja neznam kako se te udruge i ljudi koji se zalažu za zaštitu životinja imaju obraza uopće javit, dok god ima tolike djece koja su zlostavljanja. prateći sve te akcije, imam dojam da su životinje postale važnije ne samo od ljudi općenito, nego i od djece

  4. Većinom se slažem s gore navedenim, da zasad nema druge mogućnosti testiranja i da treba postaviti prioritete između ljudi i životinja, ali smatram da apsolutno nije istina da 95% znanstvenika pazi na svoje životinje i trudi se da što manje pate. Jednako tako ljubitelji životinja kažu da 95% znanstvenika zlostavlja životinje. Prema tome, niti jedna strana ne može tvrditi nešto s tako velikim postotkom sigurnosti, istina je uvijek negdje između. A zašto nisu svi cruelty free ljudi vegani? Mislim da to pitanje uopće nema smisla. Po meni vegani nisu svjesni da oni svojim nepijenjem životinjskog mlijeka ili nejedenjem jaja uopće ne pomažu životinjama. Krava se mora pomusti jer bi joj se inače vime upalilo, nije istina da krave (i ostale životinje) proizvode mlijeko samo za svoje potomke kao što je slučaj s ljudima, to je čista glupost jer proizvode mlijeko stalno. Kokoši (i druge slične životinje) također nesu jaja redotivo i to moraju raditi jer će se inače razboliti i vrlo vjerojatno umrijeti. Znam da je ovaj moj komentar laički napisan jer nisam školovana u tom području, ali imam baku na selu i znam o čemu pričam kad govorim o kokošima i kravama 🙂 Ovo je jedna strana medalje, cruelty free ljudi imaju drugu, a istina je uvijek negdje između…

  5. Kako objasniti sve te video spotove i fotografije ….naphavanje ….ili mozda zelite reci kako su oni koji se suprostavljaju ovim pokusima to cine kako bi nesto dokazali Polazeci od cinjenice da sama rijec vivisekcija znaci rezanje na zivo dovoljno govori. Jasno je da zivotinje pate osjecaju i strah i bol i umiru a to da se naucnici trude da sto manje ozljeduju zivotinje je krajnje neumjesno kao i cinjenica gore navedenih komentara u smislu ” ja volim zivotinje ali …..” i na kraju zbog cega se nastoji sve to u javnosti zataskati zasto se svi ti pokusi rade daleko od ociju javnosti Zalosno je da ljudi sebe smatraju bicima koja imaju pravo nanositi bol slabijim od sebe i onima koji ne mogu da se brane

  6. Za doticnu ….anicablue…..Zar Vama netko brani da pomazete ljudima i djeci ? Komentare ovog tipa pisu oni koji NIKAD nisu pomogli niti jednom djetetu …..to je poznata praksa, sa kojom se svakodnevno susrecemo a svi Vi koji smatrate da treba pomoci djeci .Osnujte volontersko drustvo za taj vid pomoci i rijesili ste problem, ali lakse je pisati neumjesne komentare…nase drustvo ce vrlo rado dati svoj doprinos i pridruziti se bilo kojoj akciji kao i do sada sto smo cinili, za razliku od Vas. Humana osoba je ona koja ce pomoci bez obzira o komu se radi

  7. Evo upravo sam otkrila tvoj blog i čitam stare postove 😀 Mislim da se nisi dovoljno jasno izrazila u ovom članku i da previše generaliziraš (malo je nezgodno strpati sve ljude koji podupiru cruelty free pristup u isti koš, jasno je da u svim skupinama ima i dobrih i loših ljudi).

    Ja sam jedna od onih koji se protive nasilju nad životinjama (neću duljiti ovdje :D). Mislim da se mi kao ljudska vrsta nemamo pravo postaviti kao superiorni nad ostalim živim bićima, svi smo samo karika u evoluciji, to što se mi smatramo najvišom – čisto je zabluda (evo prestat ću i ovdje). što zapravo želim reći; jedna je stvar prihvatiti istraživanje lijekova na životinjama (iako radi ovog prije navedenog i to je upitno, ali ajde), ali potpuno je druga stvar prihvatiti istraživanje kozmetičkih proizvoda koji nisu neophodni za život na životinjama! E to mi je tužno. Baš tužno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s